Pismo onoj koju nitko nije upitao

Usred sve zaglušujuće buke civilizacije postoji jedna zastrašujuća, ledena praznina: nitko te nikada nije upitao — a što želiš ti?

Nikoga ne zanima o čemu šutiš prije sna. Nitko ne pita želiš li sada trčati naprijed ili ti je životno nužno sklupčati se i jednostavno spavati. Beskrajno ti nalažu što moraš činiti, ali nitko ne postavlja ono elementarno, intimno pitanje: „A kako se sada osjećaš, draga?“

Ovo pismo je podsjetnik: ne moraš zaslužiti pravo na disanje. Tvoje suze su normalne. Tvoj je umor svet. Tvoja ljutnja ima pravo izaći na vidjelo. Dopusti sebi biti ne savršena, nego živa.