Pismo o granici koju roditelji nikada ne smiju prijeći

Nema ničega strašnijeg od trenutka kada starijima otvoriš vrata svoga doma čista, iskrena srca, a oni zauzvrat iza tvojih leđa počnu plesti spletke i urote. Kada roditelji zaborave na neutralnost i slijepo stanu na stranu svoga sina ili svoje kćeri protiv drugoga supružnika.

Uplećući se u tuđi savez, roditelji su često uvjereni da postupaju ispravno. No ne znaju cijelu istinu i nisu ni svjesni kakvu razornu, nepopravljivu bol nanose drugoj osobi i kako kaleme sudbine vlastitih unuka, kidajući njihov svijet na komade.

Pišem ovo pismo kao podsjetnik na najviši zakon rodne časti: nikada ne postajte suci u domu svoje djece. Ne pletite spletke, ne dijelite nedjeljivo i ne poučavajte ih kako da žive. Vaš je poziv biti tiha svjetlost i dobra podrška, a ne sila koja ruši ono što niste vi gradili.