Pismo o čistoći kodeksa, kada srce susretne »Onoga pravoga« prekasno

Nema ničega bolnijeg od trenutka kada živiš u nesvjesnom braku koji visi o niti, trpiš posljednjim snagama — i odjednom se na tvom putu pojavi čovjek, i ti cijelom dušom shvatiš: on je taj pravi. To je kušnja u kojoj se provjerava sva dubina ljudske časti.

Netko u toj sekundi popusti slabosti, posegne za prijevarom i izdajom, oskvrnjujući i svoj sadašnji dom i novi, svijetli osjećaj. Ishod takvog koraka uvijek je strašan: ljudi koji su nekoć dijelili isti krevet razbijaju jedno drugome srca i pretvaraju se u nemilosrdne neprijatelje, spremne rastrgati jedno drugo, a između njih pate djeca.

Ali postoji drugi put — put unutarnjeg moralnog kodeksa, kada jednostavno ne možeš dopustiti sebi zakoračiti u novu vezu kroz laž, koliko god srce boljelo. Biraš čistoću i povlačiš se. I tada vas život ponovno razdvaja na različite obale — sve dok oboje ne odrastete i ne postanete istinski slobodni. Ponekad se nakon takve boli čovjek zatvori u sebe tako duboko da se boji pokušati ponovno. A ponekad sudbina, dočekavši čas čistoće i slobode, ponovno spoji dvije odrasle duše — već bez sjene i bez prepreka.