Pismo onome ko je navikao sam držati nebo

Svi su se navikli da ćeš se snaći. Kada se oko tebe ruše planovi, kada je bližnjima strašno, kada oluja odnosi orijentire — svi gledaju u tebe. I ti stojiš nepokolebljivo, jer drugačije ne umiješ, jer takav je tvoj unutrašnji kodeks časti.

Ali ja vidim ono što je skriveno iza tvoje suzdržanosti. Znam koliko truda stoji održavati mirno lice dok unutra bjesni oluja, i kako ponekad želiš samo zašutjeti, ne objašnjavajući nikome razloge.

Ovdje ne moraš držati odbranu. Ti si već sve dokazao svojim djelom i svojom riječju. Skini teški oklop na ulazu. U ovom Domu poštuju tvoju veličinu, čuvaju tvoj mir i vide tebe pravog — bez maski, bez titula i bez uslova.