Pismo o granici koju roditelji nikada ne smiju prijeći

Nema ničega strašnijeg od trenutka kada otvaraš starijima vrata svoga doma čistog, iskrenog srca, a oni zauzvrat iza tvojih leđa počnu plesti spletke i dogovore. Kada roditelji zaborave na neutralnost i slijepo stanu na stranu svoga sina ili svoje kćeri protiv drugog supružnika.

Uplećući se u tuđi savez, roditelji su često uvjereni da postupaju ispravno. Ali ne znaju cijelu istinu i čak nisu svjesni kakvu razornu, nepopravljivu bol nanose drugom čovjeku i kako osakaćuju sudbine vlastitih unuka, kidajući njihov svijet na dijelove.

Pišem ovo pismo kao podsjetnik na najviši zakon rodne časti: nikada ne postajite suci u kući svoje djece. Ne pletite spletke, ne dijelite nedjeljivo i ne učite ih kako da žive. Vaš poziv je biti tiha svjetlost i dobra podrška, a ne sila koja ruši ono što nije vaša gradnja.