Pismo o čistoći kodeksa, kada srce sretne "Onog Pravog" prekasno

Nema ničega bolnijeg od trenutka kada živiš u nesvjesnom braku koji visi o koncu, trpiš iz posljednjih snaga — i odjednom se na tvom putu pojavi čovjek, i ti cijelim srcem shvatiš: on je taj pravi. To je iskušenje u kojem se provjerava sva dubina ljudske časti.

Neko u tom trenutku popusti slabosti, krene u obmanu i izdaju, oskrnavljujući i svoj sadašnji dom i novi svijetli osjećaj. Ishod takvog koraka uvijek je strašan: ljudi koji su nekada dijelili isti krevet, razbijaju jedni drugima srca i pretvaraju se u nemilosrdne neprijatelje, spremne da raskinu jedni druge, a između njih pate djeca.

Ali postoji i drugi put — put unutrašnjeg moralnog kodeksa, kada jednostavno ne možeš sebi dopustiti da zakoračiš u novu vezu kroz laž, koliko god srce boljelo. Biraš čistoću i povlačiš se. I tada vas život ponovo razdvaja na različite obale — sve dok oboje ne odrastete i ne postanete istinski slobodni. Ponekad se nakon takve boli čovjek zatvori u sebe tako duboko da se boji pokušati ponovo. A ponekad sudbina, dočekavši čas čistoće i slobode, ponovo spoji dvije odrasle duše — već bez sjene i bez prepreka.