Anatomija neizrečenog: Zašto se ne treba bojati biti neshvaćen

Zašto se ljudi toliko boje prvi progovoriti i direktno reći o svojim osjećajima, o tome što im je drago, a što im pričinjava bol? Zato što svakoga drži ista unutrašnja barijera: „A šta ako me ne razumiju? A šta ako moju otvorenost ne prihvate?“

Ali istina odnosa je zadivljujuće jednostavna i milosrdna: ako otvoriš dušu, a osoba te ne čuje i ne razumije — znači, to jednostavno nije tvoja osoba. I mnogo je bolje saznati to sada i mirno je pustiti, nego godinama živjeti u prešućivanju, bojeći se reći suvišnu riječ. A ako je pred tobom zaista tvoja osoba — ona će čuti čak i tvoj šapat.

Stvarajući arhitekturu Svijeta Parova, željela sam dvoje ljudi darovati teritorijom apsolutne iskrenosti. Mjestom gdje učite razgovarati bez maski i bez straha, upoznavati jedno drugo istinski i učiti jedno drugo nečemu novom svaki dan.